TOP-Students™ logo

Kurs o kondicionalima na engleskom jeziku - Priprema za TOEIC®

Nastavnik sa top-students.com objašnjava kondicionale na engleskom jeziku na tabli sa kredom. Ovaj kurs je specijalizovan TOEIC® kurs dizajniran za izvrsnost na TOEIC® ispitu.

Kondicionali na engleskom jeziku omogućavaju izražavanje situacija i njihovih posljedica. Oni su veoma prisutni na TOEIC® ispitu jer odražavaju činjenice, vjerovatnoće i pretpostavke. Ovaj kurs detaljno objašnjava različite vrste kondicionala, njihovu strukturu, upotrebu i nijanse.

Ali šta je zapravo kondicionalna rečenica?

Kao što je rečeno u uvodu, kondicionalna rečenica je rečenica koja omogućava izražavanje uslova. Ova rečenica se sastoji od dva dijela:

Opšta struktura ovakve rečenice je: „If + uslov, rezultat

Oba dijela rečenice mogu biti zamijenjena bez promjene značenja, ali u tom slučaju zarez nije potreban:

Postoji 5 tipova kondicionala na engleskom:

  1. Zero-conditional
  2. First-conditional
  3. Second-conditional
  4. Third-conditional
  5. Mixed-conditional

Zavisno od konteksta radnje, njenog vremena, stepena vjerovatnoće, itd., izabrat ćemo određeni tip kondicionala. U nastavku razrađujemo sve ove tipove kondicionala.

1. Zero-conditional

Zero-conditional izražava opšte činjenice, univerzalne istine ili predvidljive rezultate. Često se koristi za razgovor o nauci, pravilima ili navikama.

Za oblikovanje zero-conditional koristi se sljedeća struktura:


If + present simple, present simple.

Da biste prepoznali zero-conditional rečenicu, dovoljno je zamijenitiif“ sa „every time“. Ovaj oblik izražava opštu istinu, znači da je uslov uvijek istinit.

2. First-conditional

First-conditional izražava moguće ili vjerovatne događaje u budućnosti. Koristi se kada je uslov realan.

Za oblikovanje first-conditional koristi se sljedeća struktura:


If + present simple, will + infinitiv glagola.

Možete pročitati naš kurs o present simple kako biste naučili kako se formira present simple.

A. Nema „will“ nakon „if“

Kao što je objašnjeno u kursu o budućem vremenu (dostupno ovdje), ako rečenica počinje sa „if“, ne može se koristiti „will“ u tom dijelu rečenice:

❌ If I will go to London, I will visit Big Ben.
✅ If I go to London, I will visit Big Ben.

B. First-conditional sa „should“ umjesto „if“ u formalnim kontekstima

Kod first-conditional moguće je zamijeniti „if“ sa „should“ u formalnim kontekstima. Upotreba „should“ označava da je događaj vjerovatan, ali ipak hipotetičan.

3. Zero-conditional i first-conditional: posebnosti

Zero i first-conditional su najčešće korišteni u engleskom jeziku jer izražavaju realne situacije ili opšte istine. Međutim, postoji nekoliko posebnosti i nijansi u njihovoj upotrebi.

A. Upotreba drugih oblika ili vremena u „main clause“ kod zero i first-conditional

A.a. Upotreba modalnih glagola u „main clause“

Kod zero i first-conditional moguće je zamijeniti "will" sa modalima kao što su "can", "may", "might" ili "should" radi izražavanja različitih nijansi.

A.b. Upotreba imperativa u „main clause“

Kod zero i first-conditional upotreba imperativa u main clause omogućava davanje instrukcija ili naređenja. Time rečenice postaju direktnije.

B. Kod zero i first-conditional moguće je koristiti drugo vrijeme osim present simple u „if clause“

B.a. Zamjena present simple sa present perfect u „if clause“

Da bi se naglasilo da je radnja završena prije buduće posljedice, može se koristiti present perfect u if clause. Cilj je istaći da uslov zavisi od ranije završene akcije.

B.b. Zamjena present simple sa present continuous u „if clause“

Present continuous u if clause se koristi za radnje koje su u toku ili privremene. Time se uvode uslovi koji zavise od trenutne ili privremene situacije.

C. Kod zero i first-conditional moguće je zamijeniti „if“ drugim izrazima

C.a. Zamjena „if“ sa „when“

Kod zero i first-conditional moguće je koristiti „when“ umjesto „if“ za uvod u uslov (ili trenutak kada se radnja dešava).

Ipak, treba biti oprezan, jer zamjenom „if“ sa „when“ može se promijeniti značenje rečenice:

C.b. Zamjena „if“ sa „unless“ za značenje „if not“

Kod zero i first-conditional, moguće je zamijeniti „if“ sa „unless“ radi izražavanja negativnog uslova. „Unless“ znači „osim ako“ i ima sličnu funkciju kao „if not“, ali je kraće.

Važne tačke

C.c. Zamjena „if“ izrazom „if and only if“

Kod zero i first-conditional moguće je zamijeniti „if“ izrazima poput „so long as“, „as long as“, „on condition that“ i „providing“ / „provided that“, koji ukazuju na strogi ili specifičan uslov. Ove alternative ističu neophodnost uslova.

C.d. Zamjena „if“ sa „so that“ ili „in case“

U određenim kontekstima, moguće je zamijeniti „if“ sa „so that“ (kako bi) ili „in case“ (u slučaju da) za izražavanje namjere ili mjere opreza:

C.e. Ostali izrazi koji mogu zamijeniti „if“

Evo još izraza koji mogu zamijeniti „if“ kod zero i first-conditional. Među njima su:

4. Second-conditional

Second conditional opisuje hipotetičke ili malo vjerovatne situacije u sadašnjosti ili budućnosti. Također se koristi za davanje savjeta ili zamišljanje scenarija koji nisu stvarni.

Da biste formirali second conditional, upotrebljava se ova struktura:


If + past simple, would ('d) + base verb (infinitiv).

Primjer za govorenje o nevjerovatnoj ili nerealnoj situaciji u sadašnjosti:

U ovom primjeru, trenutno nemam auto, to je pretpostavka suprotna mojoj stvarnoj situaciji.

Primjer za govorenje o nevjerovatnoj ili nerealnoj situaciji u budućnosti:

Ovdje se „dobiti na lutriji sutra“ smatra jako nevjerovatnim, pa se koristi second conditional.

Obratite pažnju, nikada nema „would“ u if-statement!

✅ If I had a car, I would drive to work every day.
❌ If I’d have a car, I would drive to work every day.

Možete pročitati naš kurs o past simple kako biste naučili kako se formira past simple.

A. Zamjena „would“ sa „could“ ili „might“

Kod second conditional moguće je zamijeniti "would" sa "could" ili "might" radi izražavanja različitih nijansi:

B. „If I were“, a ne „If I was“

Kod second conditional preporučuje se upotreba "were" za sve subjekte (uključujući "I", "he", "she", "it") umjesto "was", jer to odražava hipotetičku prirodu rečenice.

Upotreba "were" smatra se ispravnijom u formalnim ili pisanim hipotetičkim konstrukcijama. Iako se u svakodnevnom govoru ponekad čuje "If I was", to je manje elegantno ili standardno.

Ukratko: "If I were" je standardni i preporučeni oblik u second conditionalu, posebno u akademskim ili formalnim kontekstima.

C. Izražavanje preferencije u first i second-conditional sa „rather“

"Rather" se može koristiti u first i second conditional za izražavanje preferencije između dvije radnje ili situacije.

D. Upotreba „wish“ u second conditional

Kod second conditional „wish“ se može koristiti za izražavanje želja ili žaljenja za trenutnom ili budućom nerealnom ili nevjerovatnom situacijom. Nakon „wish“ koristi se past simple ili could.

Nikada ne treba koristiti modal nakon wish, jer je wish već modal. Nakon wish direktno dolazi past simple.
❌ I wish I would have more time.
✅ I wish I had more time.

Za više informacija o modalu wish, pogledajte naš kurs o modalima.

5. First i second-conditional: posebnosti

A. Izražavanje prethodnog uslova kod first i second-conditional sa „be to“

Izraz "be to" koristi se kod first i second conditional da bi se označio uslov koji mora biti ispunjen prije nego što se glavna radnja može desiti. Daje formalniji ili autoritarni ton uslovu.

B. Kako izabrati između first i second-conditional?

Izbor između first i second conditional zavisi od vjerovatnosti ili realnosti situacije:

6. Third-conditional

Third conditional govori o hipotetičkim situacijama u prošlosti, često se koristi za izražavanje žaljenja za prošlost. Opisuje događaje koji se nisu desili i njihove moguće posljedice. Treba zapamtiti da third conditional služi samo za nerealne ili imaginarne prošle događaje.

Za oblikovanje third-conditional koristi se sljedeća struktura


If + past perfect, would have + past participle.

Za više informacija, pročitajte naš kurs o past perfect.


Obratite pažnju, kao kod second-conditional, nikada nema „would“ u if-statement!

✅ If she had worked harder, she would have succeeded.
❌ If she would have worked harder, she would have succeeded.

A. Zamjena „would“ sa „could“ ili „might“

Kod third conditional također je moguće zamijeniti "would" sa "could" ili "might" radi izražavanja različitih nijansi:

B. Upotreba „wish“ kod third conditional

Kod third conditional „wish“ se može koristiti za izražavanje žaljenja zbog prošlih događaja koji se nisu desili kako smo željeli. Nakon „wish“ slijedi past perfect da bi se pokazalo da zamišljamo drugačiju prošlost.

Nikada ne treba koristiti modal nakon wish, jer je wish već modal. Nakon wish direktno dolazi past simple.
❌ I wish I would have studied harder
✅ I wish I had studied harder.

Za više informacija o modalu wish, pogledajte naš kurs o modalima.

7. Mixed-conditional

Mixed conditionals kombinuju elemente second i third conditional. Koriste se za izražavanje situacija gdje prošla radnja ima posljedice u sadašnjosti, ili obrnuto.

Za oblikovanje mixed-conditional koristi se sljedeća struktura:


If + past perfect, would + base verb (infinitiv).

Zaključak

Ukratko, kondicionali su izuzetno važni za izražavanje složenih ideja, pretpostavki, vjerovatnoća ili žaljenja. Prisutni su svuda na TOEIC® ispitu i u svakodnevnom životu, pa njihovo savladavanje omogućava bolju komunikaciju i preciznost. Uz praksu, lako ćete ih koristiti u različitim situacijama - bilo da ste u poslovnom ili privatnom okruženju!

Drugi kursevi za pripremu TOEIC®

Položi svoj TOEIC®!
TOEIC® je prije svega pitanje vježbe!
Da bismo ti pomogli da položiš svoj TOEIC®, nudimo ti našu platformu za vježbanje, slobodno se prijavi i postani nepobjediv!
Prijavi se na